ponedjeljak, 5. veljače 2018.

Smrtna kazna: neophodno sredstvo Države za odbranu života

U središnjoj Italiji (Macerata) ovih dana dogodio se stravični zločin: tijelo 18-godišnje djevojke Pamela Mastropietro nađeno je isječeno u komade u dvjema torbama. Optužen je i uhićen nigerijanski narkotrafikant Innocen Oseghale (29 god.), kome je prošle godine negiran azil, ali je ostao u Italiji.



[Pamela Mastropietro sa svojom majkom. Majka je saznala o ubojstvu svoje kćeri preko medija.]

Međutim, sada tisak ima drugu temu: prošlogodišnji kandidat Sjeverne Lige na općinskim izborima, Luca Traini (28 god.), iz osvete je pucao u centru Macerate na crne migrante. Kojih 6-7 ranjenih. Prije nego štoje uhvaćen, bez oporbe, napravio je fašistički pozdrav i vikao (također "fašistički" pozdrav u Italiji) "Živjela Italija!".



Italija dakle može otpuhnuti: ne ćemo govoriti o komadanju djevojke, već o odvratnom rasizmu. Usput, i svakako, sama djevojka je ocrnjena, dajući tako utisak "da je tražila to što je dobila". Pamela je naime imala ovisnost o drogi, zbog čega se prijavila na centar za dezintoksikaciju 29 siječnja. Žalosna žrtva nemoralnog sustava: ne govori se o Bogu i o grijehu, jedva i u crkvi. "Svi se spašavamo", zašto onda da idem u crkvu? Moda, TV, glumci i glumice, programi i beznađe. Ne može se opravdati svaki postupak današnje mladeži, ali okružje kojem su izloženi je jako negativno i roditelji trebaju uložiti divovske napore za dobro uputiti svoju djecu. Današnji roditelji trebaju da budu sveci da bi koliko toliko upravili djecu kršćanskom stazom.

Pemela je dakle zatražila drogu od spomenutog nigerijanca, i tu se dogodio rasplet. Mediji su nastojali "ublažiti" kriminal tražioca azila: Pamela bi mogla umrijeti od jače doze, i ovaj bi se na taj način htio osloboditi njenog tijela.

Ukratko: Pamela je narkomanka i možda je umrla prije komadanja.



[Optuženi Oseghale. Unatoč tome što je optužen za ubojstvo, plus masakriranje leša, mediji govore o smrti "prevelikom dozom".]

Još kraće: Pamela smeta i ako je treba ocrniti za spasiti multikulturalizam, neka se proslijedi prema potrebi.

Ali još je jadnije da mediji diljem Evrope govore o rasističkom napadu u Italiji.

No, morati će progutati ono što mnogi počinju da uviđaju, nakon toliko prolivene krvi i tolikih zločina: Matteo Salvini, lider Sjeverne Lige rekao im je istinu u oči: "Ljevica ima okrvavljene ruke" (zbog smrti Pamele i ostalih), tražeći kontrolu granica i deportaciju pristiglih.

Ovdje treba ipak da se osvrnemo na pitanje u naslovu članka: pitanje smrtne kazne. Rimski Katekizam Tridentinskog Sabora jasno ističe katolički nauk, zasnovan na Svetom Pismu i Tradiciji od prvih dana:

"1. Prouzrokovanja smrti koja nisu zabranjena ovom zapovijedi (petom Božjom: ne ubij). - Nije zabranjeno:... odrediti smrt, prema zakonu, kriminalcima s ciljem odbrane nevinih (Ps. 100: 8); jer su suci u ljudskoj zajednici legitimni osvetitelji kriminala, da bi, kažnjavajući lukavost i zlobu, bio siguran ljudski život, koji je cilj ove zapovijedi; (kao i:)* oduzeti život neprijatelju u pravednom ratu (Post. 14, 15; Izl. 17: 9-10; I Krl 14, 15; Lk 3, 14), jer tada se ne djeluje po nepravednoj strasti, već jedino zbog želje za općim dobrom; [O petoj Božjoj zapovijedi, točke 3-8]."

Ovo ističem pozivajući vjernike i ljude dobre volje da se ne srame zahtijeva za smrtnu kaznu za teške zločine, kao da bi to bilo "od ekstremne desnice", i sl. Moraš već jednom prevazići nametanje kompleksa od vladajućih ovoga svijeta. Ova doktrina je potpuno kršćanska, kako smo tu upravo istakli. Država ima pravo, i obavezu, da efektivno brani sve ljude na svom teritoriju.

Međutim i nažalost, Ivan Pavao II u Enciklici Evangelium Vitae, točka 56, tvrdi:

"(smrtnu kaznu) trebalo primjenjivati jedino u slučajevima apsolutne potrebe, samo kada nije moguće na drugi način zaštititi društvo. Danas, međutim, uslijed značajnih unapređenja u organizaciji kaznenog sistema, takvi su slučajevi vrlo rijetki, možda i nepostojeći.

Ovo "možda i nepostojeći" na drugim jezicima je prevedeno sa još većom isključivošću. Engleski:
 "if not practically non-existent", "ako ne praktično ne postojeći". Slično i na talijanskom: "se non addirittura praticamente inesistenti".

Očito je da je ovdje Ivan Pavao II potpuno u krivu. Ne samo što to praksa tako objelodanjava, već prvenstveno što pravi bitni raskorak u odnosu na crkveno vjekovno učenje: smrtna kazna je nešto što pripada civilnom autoritetu za odbranu svojih građana, i to je neovisno o "napretku ljudske zajednice". Kao da bi ljudska zajednica mogla napredovati bez Krista. Pa makar i svi bili kršteni, u nama uvijek će ostati grešno nagnuće protiv kojeg se moramo boriti, prvenstveno računajući na Božju pomoć. Svakako, ako se teški zločini ne događaju - dao Bog - čemu primjenjivati smrtnu kaznu? Ali to je jedno sredstvo na koje država uvijek treba računati, u slučaju potrebe.

Vidimo dakle, da se i u ovom polju postkoncilski nauk značajno udaljuje od tradicionalnog, i priklanja ovosvjetovnom. A znamo od koga je taj nauk promaknut.

Sredstvo (smrtna kazna) dakle, na koje Država ima pravo, i u teškim slučajevima i obvezu njene primjene.

Dalje, današnji kazneni sustav ne može se reći da napreduju; dapače, ide na gore. Na primjer, u mnogim zemljama je dokinut obavezni rad. A molim te, koji je to "fazon" da džaba kruh jedu? Kad svi ostali moraju da rade do ropskih situacija da izguraju naprijed.

I opet, zbog takvog kaznenog sustava, krimalci se ne plaše činiti zlo. Stoga, kaznene institucije su pune k'o šipci. Svakakvog i neljudskog nereda u zatvorima, kao posljedica. Sodomizacija, nasilja, nedostatak mjeste za najosnovniji odmor, itd. Drugim riječima, pritvori postaju sveučilišta kriminala.

Svakako da u politici ništa nije slučajno. Upravo se to i želi: da zlo napreduje i očajanje raste među građanima. Ljudi trebaju živjeti kao preplašeni očekujući milostinju od države kojoj podanički moraju da ljube ruku.



[Švedska feministikinja i političarka, pobornica "otvorenih granica". Otišla u Kongo, gdje su joj odrubili glavu]

Na koncu: ovdje bi bilo moguće izbjeći smrtnu kaznu, i posebno divljački zločin nad djevojkom, i svakako osvetu (ranjavanjem!) talijanskog "ekstremiste": ovaj nigerijanac nije ni trebao biti u Italiji. Kao što i na stotine tisuća treba da budu vraćeni odakle su i došli. Tamo i dalje žive milijuni i milijuni duša koje trebaju u svom okružju da nauče živjeti kao ljudi - kršćani dao Bog.

3 komentara:

  1. Našao neki čovjek malu zmiju , promrzlu i gladnu , samo što nije uginula . Sažali se pa je odnese kući. Tako ju je danima hranio dok zmija ne odraste. Jednom dok se igrao sa njom , zmija ga ugrize i ubrizga smztonosni otrov. Posljednjom snagom upita je zašto mu je to učinila kad joj je spasio život. Zmija mu hladno odgovori - što si me uzimao kad si znao da sam zmija.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Čak je i pokojni mons.Lefebvre rekao kako je ludost dozvoliti crnim Afrikancima dolazak u Francusku, i rekao je to kao onaj tko je bio misionar u Africi.
    Za vrijeme Franaka to ne bi bio problem, jer bi ih oni sami s mačem istjerali kao uljeze kao što su to učinili s arapskim muhamedancima, ali Francuzi nisu više Franci kao što ni ostali Europljani više nisu pravi potomci svojih vitalnih predaka.
    Crnci i Arapi su vitalniji od modernih Europljana koji su izgubivši kršćanstvo izgubili i vitalnost, čak i želju za životom ili borbom za život.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Oni se ovdje planirano dovode. Još ćemo o tome.

      Izbriši